…nastavak
Odem počesto, pogotovo kada je hladno, kod hadžije Izeta na supu, ali jutros sam izgleda uranio. Zato produžih na kahvu. Žao mi bude što propustih supu jer bi na -8 sjela k’o kamin usred dnevnog boravka. Ne znam je li ubacuje šta u supu za apetit ili mi miris tek pečenih pita raznježi najnoviju strogoću prema želucu, tako da obično supu kompletiram s takozvanim šarenim burekom. I nije vam kod hadžije dopola meso – od pola tijesto, niti onaj sistem “trči, trči, meso, trči, trči, meso”, nego se insan baš okrijepi. I još halal!
ISLAMSKE ŽIVOTINJE
Šta sebi ljudi zamišljaju kada se kaže “halal”? Da se krava bismilletom napasala trave, a da je bik obrezan? Jedan čova pita mora li se halal meso jesti pod abdestom! Tamo gdje se ukuca “kako se hakuje tuđi profil”, eh tu možeš ukucati i “šta je halal standard” pa naučiti za 8 minuta i spasiti se blamiranja narednih 80 godina.
Samo ti jarane razgledaj, hodža je stavio ceduljicu na vidno mjesto i uredno parkirao. Prekinu me u halal-mislima onaj što obilazi parkinge i zaviruje u tuđa auta. Ma, šalim se ljudi! Ne zaviruju, ali pogledaju ima li gdje ceduljice da ne vežu džaba lisice na točkove. Ko bi ih sada na -8° vezao? Samo onaj koji mora! Sa njima se ljudi posvađaju. Izvrijeđaju ih i izruže. To najviše rade oni koji imaju sve argumente – ali protiv sebe, protiv vlastitoga ponašanja i karaktera.
KARAKTER I NJEGOV AMATER
Tako to lijepo izgleda vidjeti ženu odjevenu po islamskim propisima, mahrama, široka odjeća, dugi rukavi, duge haljine… i onda molim Boga da ne progovori jer me opekla ta kamuflaža nekoliko puta u životu. Rađe bih da pamtim svakoga po dobru. Laž, laža, muljaža, mufljaža, komufljaža, kamuflaža, camouflage. Kamuflaža je, po definiciji, upotreba bilo kakvih materijala ili boja s namjerom da se sakrije ili učini teže uočljivim izgledajući tako kao nešto što u suštini nije!
Zašto mene nervira ta kamuflaža? Zbog kamuflatora? Ne! Već zbog toga što MI mnoge čestite ljude osuđujemo zbog njihove vanjštine! Sjećam se kada sam ušao kod jedne Romkinje u kuću a ono sve bijeli tepisi i bijeli namještaj! Bio sam u kući gdje niko od troje “ženskaći” ne nosi mahramu a klanjaju svaki namaz čim mu vrijeme nastupi. Bio sam s našom divom Hankom kada je u Medini plakala od radosti što svojim očima gleda u pejgamberovu džamiju i što će u njoj klanjati. I gledao sam hadžiju kako govori da je pogriješio što je išao na hadž. Vidio sam i zavijene žene kako se grohotom smiju i bez pristojnosti se napadno obraćaju muškome društvu. Vidio sam i pokrivene čedne, pristojne, pupoljke, kćerke budućih džennetlija. I dvije u oskudnoj odjeći pred Begovom džamijom u Sarajevu kada iz torbice izvukoše svilene haljine i odjenuše se za namaz. I vidio sam čovjeka koji jede samo toliko da utoli glad i jučer pijanog a danas ga eno na džumi i drugog jučer sa njim pijan a danas neće sa njim na džumu….
Vidiš kako neki pišu o hidžabu… hidžab je pregrada između nje kao žene i raznih muškaraca kojima ni trista žena ne bi bilo dovoljno. Pa se savjetuje staviti hidžab na jezik prije nego na glavu, jer jezik kada lupa gluposti on ne gleda ima li mahrame na glavi ili nema. Tako stoji i za druge rekvizite.
Shvatiš onda da smo veliki amateri u karakteru. Shvatiš šta je islam! Zašto će nam Poslanik? On je lično kazao ovako: “Odabran sam za poslanika da bih vam upotpunio lijep karakter!” Odjeća ne čini čovjeka čovjekom, nego ono što bi narod kazao; ako si ljudina – onda si čovjek! Ako nisi ljudina za progovoriti lijepu riječ, saslušati kada ti se govori, upitati ono što ne znaš, ne pričati nečije sramote, ne tračati, ne ogovarati, ne optuživati, ne sumnjičiti… vala džaba ti onda i hidžab i džilbab i nikab i šamija i mahrama i namaz i postekija i brada i hadždž i selam i fes i francuzica i dimije i čakšire… ako ti je jezik pogan – u tebi mema vjere Muhammedove!
– “Erdogan planira spojiti Tursku preko Albanije,...” – započe neko temu.
– “Ma, kakvi! Nema od toga ništa! K’o da je njega briga…” – preuze drugi.
…vidim ja da je među njima započela analiza svjetske politike, te da je meni vrijeme za ići. Viknem ko ostaje selamim i iziđem.
Dosta je za danas.
