Takav je bio veliki Adem. Stvorio ga Bog. Oblikovao tijelo njegovo, dao mu najljepši izgled i lik. U džennetu ga nastanio. Dao mu sve. Što bi poželio u džennetu bi čovjek imao. Ali… karakteristika koja ga definiše kao čovjeka: “društveno biće”, u nedostatku društva “brbljivi hvalisavac” s mnogo pitanja i potrebom da druge “opterećuje” svojim promišljanjima, idejama, komentarima, osjećajima… brzo je osjetio da postaje divlji! Kod nas kažu za one koji ne vole komunicirati da su “divlji”. Kada se obratio Milostivome da mu podari društvo, Bog mu stvori ženu – da ne bude divlji. U komentarima Kur’ana Časnog stoji ovako: Pa Bog stvori Ademu ženu da ne bi podivljao, da ga održi pitomim.
UROĐENA ŽELJA ZA BESMRTNOŠĆU
To je želja moja i vaša. Naravno, u nekom rahatluku. Ista se želja probudila u našem ocu Ademu i majci Havvi, kada im Iskusni Zavodljivac (El-Garûr, šejtan, sotona) zavede misli… dezinformacijom! …da im je stablo zabranjeno zato da ne bi postali besmrtni! Tako čovjek posegne za zabranjenim zavaran mišlju da će mu to donijeti neko dobro. Nema, u smislu apsolutne negacije vrste, nema dobra, nema hajra, u onome što je Milostivi zabranio! Međutim, Iskusni Zavodljivac tako uljepša one Božje zabrane, limite, granice, da čovjek teško odoli porivu, svom divljem nagonu za rahatlukom, srećom, blagostanjem, vječnošću. Tako je to od Adema do danas i toliko razvijeno da se komotno može kazati:
• Tamo gdje narod hrli – tamo ne idi!
• Gdje se pootimaju za ulaznice – tu ne ulazi!
• Gdje svjetina daruje silne novce – tu ni feninga nedaj!
• Šta mase slušaju – od toga uši zakloni!
• i td.
Danas smo naprosto zatrovani dezinformacijama, lažnim znanjem, beskorisnim podacima…
POSLJEDICE POHLEPE
Posrćemo onda i padamo… trpimo posljedice. Adem, naš praotac, osta tako bez naše majke četrdeset godina da luta planetom Zemljom. Posmatram komšiju kako razgovara s ovcama, galami na jedno žilavo kuče: ‘Ostavi malo i onome drugom da i Čupavi šta pojede!’, pa ga pitam kako mu je? – ‘Efendija, brette, evo kako… nedaj Bože samoće i biti sam, nemati nikoga, ne treba insanu veća kazna na’vome svi’tu!’. E moj Ademe, da te moj komšo vidi kako tražiš Havvu četrdeset sedmica a ne četrdeset godina… Tako ni Havva nije ništa bolje prošla. Lutala je i tražila svog Adema. Njen muž je razmišljao o onome što je učinio, pa se Allahu obratio: Gospodaru, nepravedan sam bio! Bi mu oprošteno i on pronađe svoju domestiteljku, nakon što je četiri decenije razgovarao s biljkama i životinjama vodeći monolog. Mogu da zamislim taj susret: sad ću da ti ispričam šta sam sve prošao, a ona bi da prva ispriča svoje, i onda se posvađaju! Šalim se, naravno, ne znam jesu li se posvađali ko će više pričati, a ko slušati, ili su molili Boga da napokon čuju glas onog drugog, ili su se dogovorili… ali kako god da je bilo, vjerujem da su se ponašali odgojeno, jer samoća jeste divljina, ali svađa je divljaštvo, jer je vrsta necivilizovane komunikacije.
ŠEJTAN NE MIRUJE
Prva djeca na svijetu posvađala su se. I to, biće da je jedan sin bio dobroćudne vjerničke naravi, a drugi sin perverzne šejtanske jer je, prenosi se, poželio za ženu “rođenu” sestru. Havva je rađala blizance muško i žensko pa je bilo zabranjeno ženiti se sestrom blizankom, a trebalo je da se ženi s onima koje su mu tada najmanji ili najdalji rod: sestrama iz drugog porođaja. Kabilu je bila ljepša njegova blizanka koja je trebala pripasti bratu Habilu iz drugog porođaja. Bijes ga obuzeo, strasti ga obladale a šejtan ga savladao te on ubi brata, pa prvi roditelji na svijetu imadoše sina šehida i sina zločinca. Sin šehid je stradao u bratoubilačkom sukobu, a sin zločinac osuđen je na kaznu da će imati svoju “dionicu” u svim ubistvima do Sudnjeg dana! Vjerujem da su se Adem i Havva jednako odnosili prema svoj djeci, ali opet ne znamo koje će nam dijete izaći na dobro i hoće li biti među našom djecom slabih na đavolje šapate.
ĐAVOLJI RADARI
Kao i uvijek, njegova je misija jedna: na Pravom putu presretati robove Božje i posmatrati ih dok im ne pronađe “slabu tačku”. U džennetu je to bilo jedno-jedino stablo, a na dunjaluku nema čega nema zabranjenog, u obilju. Znamo li šta je naša slaba tačka? Iskusni Zavodljivac vjerovatno zna i upravo nas vreba – sada! Doduše, ako smo na Pravom putu onda nas vreba, a ako smo na putu propasti i zla – đavole na tome putu nećemo sresti, oni tu ne bivaju, nisu ni potrebni, ako sami idemo u provaliju. Šejtani su samo na pravom putu i vrebaju “vozače” koji vole kršiti pravila… radare ne postavljaju na puteve koji ne vode nikamo, nego na važnim putevima.
DOMESTIKACIJA
…ma ništa, samo mi se vrti po glavi.
