To je mnogo odricanja za omladinu a posebno za udate i oženjene. Upis na fakultet je borba za najskuplji kojeg MOŽEMO nekako priuštiti, a ne za onaj još skuplji na kojem ŽELIMO učiti. Oné bolje fakultete koji nam daju veće mogućnosti mogu pohađati samo imućni ljudi i poneko s masnom stipendijom. Slično je bilo u klasnom društvu kada su robovlasnici imali prava na obrazovanje, bavljenje filozofijom, umjetnošću, dok takva prava nisu imali robovi. Možda je među robovima bilo ljudi velikog kapaciteta koji bi donijeli neko dobro u tom društvu, ali… “dobro” je relevantan pojam!
DOBRO – VIŠEZNAČNA IMENICA
Ponekad je sama sebi, po značenju, čak kontradiktorna! Dobro je, po nauci, kada je rezultat rada opće dobro, a po klasnom – dobro je kada je MENI dobro. Naučeni povijesnim iskustvom: kada vazdignu nečijeg radnika, pardon – roba!, protiv njegova gospodara, pardon – poslodavca!, – jednoga dana će doći red i na njih, pa će se i njihovi robovi pobuniti protiv njih samih. Iz toga se zaključuje da se svi poslodavci trebaju dobro držati jedan uz drugoga (za njihovo DOBRO) i podržavati se međusobno u pljački radnika, pardon: u punopravnom i sasvim opravdanom iskorištavanju robova, jer živimo u zemlji klasnih razlika.
INFLAMACIJA RAZUMA
Tako neki preobrazovani liječnici zaborave od silnog učenja da se inflamacija na bosanskome kaže “upala”, pa kada kažu da imamo inflamaciju, na tu informaciju pomislimo da imamo neku deformaciju. Neise! Zbog sistema klasnih razlika, sasvim je legitimno prijaviti radnika na minimalac zavaravajući ga kako mu je tako bolje jer trenutno ima više novaca nego što bi imao da ga prijavi na plaću koja ga sljeduje. Ono što je stvarna istina jeste da poslodavci štede na radnicima da bi priuštili SEBI neko DOBRO! Tako su radnici u zabludi da rade za opće dobro koje i njih dotiče, a u suštini rade za dobro “radnovlasnika”.
Je li već počela inflamacija razuma? Idemo malo da je pojačamo: Kada bi se radnicima dala plaća koju su zaradili, topli obrok, doprinosi, prekovremeni sati, rad u neradnim danima… od sveg toga novca mnogi radnici bi odabrali prijaviti se na minimalac i danas trošiti ono što bi mogla biti NJIHOVA penzija AKO je dožive. To bi se moglo pojednostavljeno kazati: krali bi sami od sebe! Ali, pobogu si brate, zašto da radnici kradu sami od sebe? To će se lijepo upakovati i kulturno za svoje dobro SEBI zadržati od “robnika” njegov “radnovlasnik”.
DIJAGNOZA OBMANE
Primjer: Institucija postoji. Kazala je da njen radnik ne može biti prijavljen niti zaposlen na plaću manju od prosječne plaće u FBIH. Na ugovoru o radu na to se potpisao servis institucije i radnik, a potom – sasvim nelegitimno i protuzakonito servis prijavi radnika, ni manje ni više, nego na 49% od visine prosječne plaće u FBiH, a od radnika očekuje učinak u radu od 120%. Prividno zavarava radnika jer mu “na ruke” (nacrno) pruža još 60%, što robniku izgleda trenutno kao da prima 109% prosječne plaće.
POSLJEDICE OBMANE
Kako se kome približavaju penzionerski dani, tako mu raste nervoza i napetost, slabi organizam, popuštaju živci. Sama pomisao da se sa šezdeset i pet godina ne može zaposliti, a da se ni od trista maraka penzije ne može živjeti, dovoljan je razlog za brigu. Ko bi slučajno uspio preživjeti izrabljivanje i iskorištavanje do šezdeset i pete, tada bi se mogao zapitati zašto mu je penzija trista maraka, te zašto nije veća? Mogao bi tada da se zapita, pošto zna da je radio, ko je pojeo njegovu penziju? Odgovor se zna već danas, za tu budućnost: onaj kome je ONDA bilo DOBRO, vjerovatno će mu i TADA biti DOBRO, jer će onaj tada u svojoj penziji jesti i dio penzije od ovoga jer ju je sebi zadržao onda kada mu je trebao da je isplati.
NISU LJUDI LUDI
Zato se masovno napušta ova zemlja, divna, s potocima pitke vode, rijekama, gdje nema cunamija, ni tornada, ni monsunskih kiša, ali u kojoj vlada klasna podjela. Što je ko veći poltron, ulizica, licemjer, mogućnosti su mu sve veće. Važno je i biti rodbina ili tazbina, ali povrh toga opet biti podoban, znati dobro aplaudirati i govotiti “tako je” makar to katkada gubilo svaki mogući smisao. Ljudi odlaze jer nisu ludi. Treba biti dovoljno lud pa pljeskati na ludosti i gluposti. Znati istinu a ćutati. Naučiti, a učenike držati u zabludi! Naći srž problema a baviti se posljedicama. Za takvo što treba se biti izvanredno lud, ili se nadati zalogaju ličnog dobra u dobru nadređenog ignorišući prava drugih i obaveze prema njima.
Nije tamo sjajno. Otišli su van Bosne neradnici – tako kažu ovdje. Oni otamo, ako bismo ih slušali, kazali bi: u Bosni su ostali podanici, kmetovi u jarmu svoga komšije, svoga dojučerašnjeg druga, nekada i rođaka.
OČEKIVANJA ZAHVALNOSTI
Da! Uvećanje plaće sa 49% na 59% prosječne plaće u FBiH tumači se kao povišica za izuzetan rad i požrtvovanost. Iako je to, ustvari, umanjenje krađe najamnika od podanika. Odlučio se najamnik da će od svoga robnika i dalje oduzimati i za sebe zadržavati dio, ali ovog puta uzima mnogo manje nego do sada. Za takvu vrstu promaknuća očekuje robnikovu ZAHVALNOST!
DIPLOMIRANI LUKSUZ
Rekoše džematlije za jednoga imama kojem je i treća kćerka na fakultetu, neke od njih su hafize Kur’ana Časnog, da se on rasipa, šalje kćerke po fakultetima, njemu treba smanjiti plaću, on ima viška para dok šalje djecu po raznim fakultetima, hoće mu se – može mu se, je li treba da MI od svoje sirotinje školujemo njegovu djecu da se rasipaju hodajući po kojekakvim visokim školama, šta će im to?! Ima 830 maraka plaću, to je za njega previše dok ima za ovakav luksuz, to treba smanjiti!
Osjećam se s fakultetom kao veliki rasipnik, a kao hodža – narodni vječiti neradnik. Bitno je da narod zna, mi i ne moramo znati. Osim: kako kimati glavom “jest”, “tako je”, “u pravu ste”, “sve Vas slušam evo po petnaesti put iako ste to isto ispričali već četrnaest puta”,… šta će nam znanje, koga to zanima? Hit je biti neznalica, iako to može svako, bilo ko, svaka fukara može biti neznalica. Neznanje je jedno od neiscrpnih ideja i ono je vječno. Ne postoji nešto što čovjek ne može ne znati.
Sada bi bilo dobro umiti se hladnom vodom da ne bi mozak pregorio. M.selam!
