HODŽINSKA POSLA #2

H

Taman ušećerio, utonuo u duboke sne ‘kajlule’ (dio zapuštene poslanikove tradicije koja se i u Kur’anu Časnom spominje govoreći o djeci da ne ulaze bez kucanja u sobu roditelja: u podne kada odmaraju), a ono zvonce,… opet! Trznem se: jesam li ovo sabah prespavao?! Vidim na satu da je četiri popodne i shvatim da sam spavao podnevski spavanac. Tačno mi nekada dođe da ‘no zvonce macolom od 8 kg blagim potezom o’zdo prema gore dobro ispeglam. Ali, hajd’ ga znaj sa kreveta je li na vratima prosjak, ili su djeca iz komšiluka došli igrati se s mojima, ili je neko baš u muci lad mi u podne zvoni. Možda je neko umro, a ne bih kabulio ignorisati zvono a ono nekome umro član porodice i čeka da mu se daju upute šta i kako dalje. Međutim u to vrijeme se na vratima pojave ovi:

HODŽA, MI BISMO DA PROUČIŠ ZA…?

Desilo se otprilike niti jednom da neko pita šta bi bilo najbolje da oni prouče ili šta učine za svoje umrle. Ovi što me dignu iz blagostanja imaju, uglavnom, već isplanirano šta bi hodža trebao da uradi umjesto njih, a dogovor je zbog šoldi: koliko da se to plati. Pogotovo je narod zbunjen zbog (izmišljene) priče o zabrani davanja koverti hodžama! Au! Kako draga tema narodu! Ta tema s kovertama je tolika glupost da se ne može uopće ničim izmjeriti. Ali, da ne zapetljavamo, hajd’mo jedno po jedno.

DAKLE, ŠTA SAD?

Jednostavno je. Kažeš: Jasin ti je, ne znam, ovako samostalno 30 KM, 40 Jasina za 40 dana od 200 do 400 KM, hoćeš cijelu hatmu, onda ne bi išlo ispod 600 KM. Hoćeš samo dovu na Jasin da se prouči, onda 20 KM… dova na četeresnicu koju je neko drugi učio 50 KM. Jednoga starog hodžu pitali koliko je hatma koju je već proučio za umrloga oca, a on im kazao: Zavisi! – A od čega zavisi? – Od toga koliko cijenite svoga oca! Tako se ovi postidjeli i dali mu više nego što su planirali.

Međutim, naumpadnu meni moja djeca, kako će mi se Bog preko njih “osvetiti” zbog ulijevanja lažne nade ucviljenoj majci, potrganim srcima djece koja iznenada ostadoše bez oca, majke. Supruzi ili mužu koji je izgubio životnog, bračnog druga! Ne želim da im “prodajem maglu” i ne treba mi to!

OPREZA I MUDROSTI NIKADA DOSTA!

Dok povedem razgovor u tome pravcu da bi bilo bolje da oni sami uče za svoje umrle, u većini slučajeva: nađem se na meti strijele odapete iz očiju uvrijeđenih članova porodice! Smatraju da je to moja obaveza i njihova obaveza da to čestito plate. Moje odbijanje uglavnom protumače kao osori bezobrazluk bez truna osjećaja prema ožalošćenima! Da!

Tako je jedna familija netom poslije džennaze otišla imamu u drugom džematu, obratili mu se da ih on usluži. Rado sam mu to prepustio, ali sam nerado prihvatio komentar porodice jer su dobre namjere shvatili kao uvredu.

–> FATIHA U IME PLEMENA

Dok ubjeđujem porodice umrlih da su njihove riječi i njihove dove Bogu najbliže, zapanjujući su neki slučajevi. Prije nekoliko godina neko je došao, ne sjećam ga se dobro, molio me da nekome njegovom pred dušu proučim ELHAM (Suretul-Fatihu)! Pokušao sam ga nagovoriti da to on prouči jer je to sevapnije i korisnije nego da ja učim! Ispostavilo se da on ne zna proučiti ni taj Elham. Uredu. Smilovao sam mu se jer svi su tada dolazili svojima na mezarje i nešto učili a on nije znao ništa proučiti. Kazao sam mu da ću proučiti ovoga puta, ali da treba naučiti za ubuduće da zna to sam učiniti, da se ne sramoti. Uredu. Izvadio je on nešto novca i daje mi kao “hediju”. Nagovaram ga da to podijeli u sadaku pred dušu umrlog, ali on insistira. Uredu, hajde samo da to završimo. Utom on zakorači kao da ode, pa se vrati nazad i izvadi mi lostić papira i na njemu spisak od nekih 12 do 15 imena, pa da u ime svakoga od njih proučim po Elham!!! Čovječe, ima li ikoga u plemenu da zna taj Elham?! – Nema!, veli on. MISLIM se tada, trebao sam mu uzeti 150 maraka pa bi neko od njih do sljedećeg bajrama naučio nešto iz ove vejre islama da zna proučiti, a ne da zbog Elhama koji ima tridesetak riječi s Bismillom mora plaćati toliku cijenu. Šta je ovome svijetu? Naravno, ne mislim za ozbiljno za tih 150 maruna, nego narod se, često, najbolje otrijezni kada ga udariš po džepu!

–> DOBRA DJELA ZA UMRLE

…u narednom tekstu…

O meni

Osman Nadarević

Rođen u Bihaću 1979.g., rodom iz Velike Kladuše, BSc islamske vjeronauke, imam, hatib, muallim.

Komentariši

Osman Nadarević

Rođen u Bihaću 1979.g., rodom iz Velike Kladuše, BSc islamske vjeronauke, imam, hatib, muallim.

Get in touch

Quickly communicate covalent niche markets for maintainable sources. Collaboratively harness resource sucking experiences whereas cost effective meta-services.