Neki polovan monitor sam kupio za šest eura i kada htjedoh priključiti ga na laptop vidim da među odloženim kablovima nemam niti jedan klasični (VGA) kabel.
Koliko sam puta premjestio tu kutiju s kablovima među kojima je bio i taj neki VGA, takozvani “obični” kabel za monitor. Svaki put kada bih ih negdje premiještao pazii bih da me ne ulove oči, bilo čije, jer bi me inače upitali: “Što će ti ti kablovi? Što to ne baciš?” a ja bih kao papagaj ponavljao: “Neka, mogu nam zatrebati.”.
E, izgleda da sam i ja jednom pomislio kako mi taj kabel neće više nikada trebati i da sam ga ipak izbacio.
Vozeći se danas do polovaže da kupim polovan kabel, razmišljam o tome kako nekada odbacujemo stare veze s ljudima koji su nam nekada bili važni, koji su nam trebali.
Danas, kada nam više nisu potrebni, dobro bi bilo čuvati te veze, ne odbacivati ih. Ne znamo kada će nam zatrebati usluga davnog poznanika, pa ćemo poželjeti da imamo negdje taj kabel da se spojimo, povežemo.
Ako nemamo s njima vezu, a onda s njihovom djecom, roditeljima,… nekada i dobar adapter može i preko novijih kablova uspostaviti konekciju sa davnim prijateljima.
Dok tako razmišljam o ozbiljnim pitanjima, pasivno slušam nešto sa televizora i čujem pitanje novinara sa Javnog Servisa građanima koje očito smatraju ludima: “Gdje ćete provesti najluđu noć?”
ČEMU SE LJUDI RADUJU?
Večeras je kraj kalendara. Za par sati nastupa upotreba novog kalendara, ali će malo ko upisivati kakav datum prije jutra. Šta je bilo moderno danas, sutra izlazi iz mode. Kalendari će imati novi dizajn i neko vrijeme ćemo griješiti pri upisu umjesto 2025., nekoliko outa ćemo napisati 2024. i čini mi se da se neće ništa važnije od toga ni desiti.
Vidim na televizoru gdje god prebacim mase ljudi štogdje na okupu i znam da će večeras u 24⁰⁰h pustiti glasno neki vrisak koji nije riječ već izraz refleksnog ispuštanja emocionalne napetosti iz mozga,… emocionalna katarkza – način na koji tijelo oslobađa višak pozitivne energije.
Kažu stručnjaci da se taj vrisak pojavljuje u situacijama postizanja cilja, doživljavanja neočekivane sreće ili dijeljenja trenutka radosti s drugima. Vrisak je, vele, simbol intenzivnih pozitivnih emocija. Izvodi ga tijelo spontano, bez svjesne kontrole, što ga čini jedinstvenim izrazom ljudske radosti.
To sam sve razumio. Nisam razumio jedino: čemu?
Istina je da smo satkani od vremena. Čovjek je vrijeme. Kada prođe dan, mi smo za jedan dan više potrošeni. Do konačnog isteka našeg roka imamo dan manje…
Hoće li večeras u 24⁰⁰h prestati ubijanje nevinih u trideset i tri zemlje na planeti Zemlji?
Večeras će većina stanovnika Planete ostati lakša za određenu svotu novca, proizvođači alkohola večeras će profitirati više nego bilo ko drugi. Veseli li se svijet tome?
Kažu da je večeras najluđa noć… jeste li i Vi koji čitate ovo ludi? Ja nisam, hvala Allahu!
