NEKI NOVI KUR’AN

N

Evo neko drugo jutro. Razmišljao bi čovjek da mu se ne mrznu misli. Sinoć opadanje temperature 1,23°C/h. Sa akšamskih +8 do sabahskih -8!

NOVI KUR’AN

To mi je jutros prvo naumpalo kada se prenuh iz sna u 5 sati. Kome se u to doba ide ispirati usta i nos, umivati se, prati ruke do laktova, mokrim prstima kroz raščupanu kosu, oba uha kvasiti i noge prati!? Doduše, ja se ošišam na jedinicu pa mi lakše ide prstima kroz kosu. Ali kome se tada ustaje umivati? Onda tako rano stati i pogledati jesi li dovoljno budan da se ne okreneš prema Njemačkoj. Okreneš se prema Mekki. Onda uočiš da si još u pidžami, pa se vratiš iz startne pozicije da se prvo pristojno odjeneš. Obraćaš se nepotkupljivom Vladaru. Njega ne zanima koliko ti imaš jer ti je sve to svakako On dao. To je taj život “po Novom Kur’anu”. Tako počinje svaki dan. Kako ljeto ide, ustaje se Bogami i u 3, za ramazan i u 2h. Po “starom Kur’anu” to se tako radi samo dvaput godišnje, za bajram, i to ako nisi zaposlen kod nekoga koga zaboli briga za tvoj bajram. Dakle, Novi Kur’an i Novi Islam. Taj sam. Doduše, biće nekako da sam se ja držao Novog Kur’ana i 1986.g. kada smo izlazili na sabah u džamiju. Tada hodžinska kuća u Golubovićima nije imala riješenu vodu pa smo uzimali abdest iz kante. Ali nema ni kante jer je zamrzla voda. Zato pred džamijom bijaše stara kada pod olukom koja je sakupljala otopljeni snijeg sa džamijskog krova. Takmičimo se babo i ja koji će prvi razbiti led sa površine pa da dohvatimo vodu za abdesta ispod leda. Trebao nam je čekić, toga nekog jutra, jer je led bio debljine dobre šnite kruha. Samo, tada nismo znali da smo sljedbenici Nobog Kur’ana niti da smo u Novom Islamu.

SVAKO SVOJIM OBAVEZAMA

Žena je utom nekako već spremna. Rano na posao. Kod nekog privatnika. Putuje desetak kilometara, ali veli bolje kod čestitog, pristojnog i prijaznog putovati nego da imaš problematičnog šefa pred nosom. Takav je život postao svugdje. S jednom plaćom se pokriješ od petog do dvadeset i petog, a onih desetak dana u međuvremenu pauziraš život. Sa dvije plaće,… pokriješ i onih deset dana, a ne zaradiš mjesečno za četrdeset dana. Kad ugledasmo auto da je prenoćilo vani, sinoć ga smetnuli ovesti, trči na odleđavanje, neće djeca stići i školu.

PARKING APARAT I BRISAČI

Imaju veze to dvoje. Znate, ljudi misle kad je insan hodža da treba biti melek. Nismo mi melaike, i mi učimo na greškama najbolje. Jednom me tako za parking na nepredviđenom mjestu za parkiranje oprali za četrdeset maraka. To jednom je bilo kada nisam bio zaposlen. Drugi put je žena parkirala negdje gdje ne kažnjavaju, ali je i zavučeno pa se ne vidi. Došla je kići s odvaljenim brisačem. Ne bi našao zadnji brisač za Pežoa u to vrijeme haman nigdje! Najzad mi podvale u autodijelovima brisač od Golfa karavana za trideset maraka. Zapamet, ja sam odvaljeni brisač rastavio u dijelove i s nobim golfovim kombinovao odgovarajući. Od tada dajem za parking samo jednu marku jer mi je žao bacati po trideset ili četrdeset.

I dođem do aparata kao čestiti građanin, a aparat se zaledio. Napokon nekako on počne da radi (kad mu opališ koju plesku) i onda neće da primi moju marku!! Ubacujem je pet puta, samo je vraća. Ubacim drugu – nju hoće. To su te onda javne tajne da postoje lakše i teže kovanice što narodu daje sumnju da je neko naštampao milion kovanica po marku. “Ma kakav milion! Dvajes miliJona” – viknut će narod.

GLUMCI I STATISTI

Prepoznaju se lahko. Klasje kad je prazno ono strši u nebo, a tako i glava. Vidiš ti tu kravatu i odijelo, vidiš mu i glavu kako biva nešto gleda preko tebe negdje iznad s porukom u podnaslovu (prijevodu): “Tebe čak i ne vidim. Ja sam u oblacima! Nadčovjek sam.” Ako izlazi iz auta, u njiha prvo glava k’o balon izleti van. Da nije vratom svezana za ramena u oblake bi odletjela.

Kako nastaju nadljudi? Nastaju od čestite djece koja imaju neodgovorne roditelje ili neodgovorno društvo. Nekako je do kraja devedesetih još uvijek prevladavalo mišljenje da je sramota krasti na testovima iz knjige ili sveske, sa “puškica”. Onda je nastupom novog milenija nastupilo neko novo mnijenje u kojem je popularno krasti. Školarcima glavna tema kako dobro ukrasti. Onda dolazi brzim razvojem tehnologije i do usavršavanja krađe: kupi gotovu diplomu! Sramota je sada ako nisi sposoban ukrasti.

Dakle, ima diplomu, ima posao, ima novac, i ima balon na ramenima, prazno klasje, koje strši visoko.

Statisti su onda ona rulja što joj je bilo mrsko učiti ali i mrsko krasti. Pardon, bili su nesposobni ukrasti. Ali prije toga nesposobni naučiti. Oni su, kao i u svakom filmu, prisutni da bi stvarali buku. Prepoznaju se po skandiranju: “tako je”, “udri ga”, “nedaj na sebe” i sličnim navijačko-huškačkim podvicima.

nastavlja se

O meni

Osman Nadarević

Rođen u Bihaću 1979.g., rodom iz Velike Kladuše, BSc islamske vjeronauke, imam, hatib, muallim.

Komentariši

Osman Nadarević

Rođen u Bihaću 1979.g., rodom iz Velike Kladuše, BSc islamske vjeronauke, imam, hatib, muallim.

Get in touch

Quickly communicate covalent niche markets for maintainable sources. Collaboratively harness resource sucking experiences whereas cost effective meta-services.