Jutro,… kao i svako drugo. 05.02.2019.g. Doduše, utorak je, a u nas utorkom pijaca već “sto godina”. Narod… trči gore – trči dolje,… a onda stoje i čekaju u redovima… ili da bi ovjerili zdravstvenu knjižicu, ili da uplate nekakvu ratu, da plate račune. Onaj se javlja na Biro da je nezaposlen ali mu se žuri jer pauza sa posla traje samo pola sata. Nije do njega što gazda neće da ga prijavi.
Tmurno nebo – tmurni ljudi. Požurim s djetetom u Dom Zdravlja na pedijatrijski odjel… bilo je očito da sam pogriješio: to više nije pedijatrijski odjel! U drugom objektu lijepo iznenađenje – renovirana zgrada, novi namještaj, prilagođeno potrebama djece, prelijepo… ali nema onog oduševljenja. Nema ga jer su mnoga djeca odselila dok je taj odjel došao na red da se renovira. Taman dok dođe nekim šarafima iz “nečeg” u glavu da su nam obrazovanje i zdravstvo prioritet svih prioriteta, u tim školama neće imati ko da sjedi u novim klupama, ili da prstom piše po pametnoj tabli. Ko će se liječiti u Domu zdravlja ako se iz njega ispisalo samo u protekloj godini … toliko djece? Namjerno ne iznosim brojku da ne panete u komu kada pročitate. Naumpada mi kako je svojevremeno Josip Pejaković znao kazivati: “Ne možete vi pobit’ kol’ko majka bosanska može rodit’!“,… ali nas zato mogu raselit’!
NEBULOZE I GLUPOSTI
Naravno! Ne idu ljudi odavde što se “nema para”, što se “nema šta jesti”, već zbog sistema! Eno mi jutros dragog mog prijatelja Ibrahima M. izgrizla paščija telad dok je on branio svoju sedmogodišnju djevojčicu od zvijeri da je ne potrga! Je li ovo “afrika”? To tele od pseta šeće se slobodno i otima djeci sendviče pred školom, dok mene gnjavi neki novopečeni policajac zbog nevezanog pojasa u gradskoj vožnji. Zašto ono pseto nije svezano!? Sistem je korumpiran. Nije ovaj hudi policajac kriv što se nastoji uklopiti, dokazati i što se možda drži pravila i zakona, ali dok nam rulja izbjeglica iz Alžira, Tunisa, Maroka i Libije, koji nemaju nikakvih dokumenata niti dozvole boravka u BiH šeće posred kolovozne trake, besmisleno je valjda legitimisati domaćeg građanina i ispitivati ga zašto šeće iza ponoći bez ličnih dokumenata. Vrim! Gorim! Nervozan sam! Imam veoma ružne predosjećaje. Šta se, kakva i kolika prljava rabota sprema ovom narodu, to samo Allah zna.
VLAST NIJE KRIVA
Kako će biti kriva? Zapad je izmislio ovakav sistem u kojem sa vlasti ne možeš pomoći narodu. Ako mu pomogneš, budeš javno ponižen, osramoćen, oblaćen i zauvijek sa scene izbačen. Kada već upadneš u tu kolotečinu, nemaš trećega izbora,… samo dva: ili iskoristi da sebe i svoje opskrbiš, ili se povuci pa će se drugi “snalaziti”, a narod svakako neće imati od toga koristi. Opcija je: uzmi sebi ili će neko drugi uzeti sebi! Plan je takav. Neka me neko ubijedi ako je drugačije.
FASADE LJEPOTE
Naravno, važno je da izgleda sve lijepo. Čuh neki dan imaju negdje na turističkim mjestima i momci koji se slikaju sa ženama/djevojkama koje su usamljene na putovanju, da bi se prikazale na društvenim mrežama kako uživaju u dobrom društvu. Je li se to kaže eskort-džentlemeni? Nije mi poznato jer mi izgleda kao neka novina. I to je najvažnije: da ste na FB osmjehnuti i radosni, na Instagramu i ostalim društvenim mrežama. Naše kuće… nije bitno da li se boje uopće ne uklapaju, čak ni to da li elegantno odudaraju, već djeluju naprasno i napadajuće sa tih velikih fasada, nabacanog nikla, aluminija, pločica… ali bitno je da se vidi da i on ima fasadu u boji i novaca za aluminijsku ogradu. U kupatilu još nije odvod završen ali bitna je boja na fasadi.
ČARŠIJSKI MASKENBAL
Održava se svaki dan. Nekada smo zapažali u večernjim satima kako se iskupljaju oko kafana cirkuški umjetnici i futuristički modni kreatori, ali danas vas već u šest ujutro prene iz jutarnjeg mahmurluka maskirana žena s plastičnom fasadom na licu, otpornom na vodu, ali i na zrak! I dok se “trijezniš” i sabiraš mîsli, naletiš na grupu maskirane djece koja će vjerovatno u srednju školu. Haha! Eto i nekoga normalnog: djevojčica od dvanaestak godina u pink-trenirci, plava duga kosa… kao ove male barbike što ih moja kćerkica ima u ladici… dok se nije primakla, kad ono neka NANE! Majko moja, šta je ovim nanama! I njiha izgleda uhvatio potrošački kôd(eks). Nane pod fasadom! Nosi masku da ne bi ko pomislio da joj se primakla smrt, ili da jok ističe rok! Konzumerizam je u nas zamjena za komunizam. Nikako da se uhvatimo nekog dobrog “izma”. Obmanjujemo sami sebe. Sve do jednom. Nekome to “jednom” dođe na vrijeme, prije nego mu istekne rok i ugasi se.
Uf, ajet mi neki odmah naumpade: “Ko na Allaha zaboravi Allah će mu dati da samog sebe zaboravi“. Kada duša stane u grkljan i krene van… tada će nam proletjeti naš život pred očima i znat ćemo da nema povratka niti popravnog života. To bi makar nastavnici trebali razumjeti koliko je strašno pasti ondje gdje nema popravnog, gdje ima samo izbačenje u vječnu nesreću.
SLUŽBENO VESELI I NASMIJANI
U apoteci vas dočekaju veseli i nasmijani, bez obzira što niste došli kod njih po kilu pečene jagnjetine, već po lijekove jer ste bolesni, ali osmjeh je sadaka – milostinja – milost. Može svako da ga daruje jer se ne kupuje, a obradovanome mnogo znači. Lijepo lice, nasmijano, vedro, ono je ljekovito za sve bolesti i “rješovito” za sve probleme. A šta njih čeka kod kuće i kakav im je život kada završi radno vrijeme… to znaju samo oni. Mislite li da odu malo u banje ili na masažu stopala obzirom da stoje na nogama po 10 sati?
QAHWA-VAKAT
Moj Alinuri kad bi sto godina živio, čini mi se da bi uvijek bio jednako prijazan i ljubazan. Kod njega se poselamim s finim ljudima, bismiletom salijem kofein i malo popravim ŠUK (šećer u krvi) domaćim ukusnim kolačima i odoh dalje.
I…?
Kuda će ovaj narod? Je li stvarno postoji svijet gdje ne moraš biti nečiji poltron da bi u životu uspio? Je li stvarno postoji svijet gdje se nauka koju si naučio vrjednuje? Slušam mnoge ljude da o tome govore kako to negdje po svijetu ima… meni je to tako nevjerovatno da mislim kako izmišljaju, pričaju bajke i naglas maštaju!
