Evo mene opet u Bosni. Bijah tri dana u Sarajevu na nekom seminaru. Nemam baš neke inspiracije, kada nove informacije vrše adaptacije i sinhronizacije u momentima psihičke rehabilitacije, a zbog majorizacije nečije frustracije. Sve je tako, bez zezancije! Nisu mi sprva pomogle ni degustacije, moje niti njihove elaboracije. Međutim, jutarnja molitva je zbog klasifikacije dobre i loše aktivacije. Dobro mi dôđé sabah u džamiji Begovoj prije edukacije i dokvalifikacije. Davno su mudri kazali: svako od nas ima svoje idealizacije i demonizacije, koju više hranimo – ta dolazi do dominacije.
Nego, Sarajevo… ima bosansku kahvu po jednu marku, ćevape u osam varijanti porcija, bureke i pite na vagu, a onda… tufahija – moja omiljena jabuka s agdom – od tri marke po jabuci, pa i od pet ako si u nekom trgovačkom centru, ili ako su jabuke original Apple. Čaršija naprosto vrvi od sniženja. Sve je na sniženju. Majica muška kratkih rukava koštala je standardnih osamdeset i šest maraka, na popustu je čak od pedeset posto, pa računajući da se sada prodaje upola cijene, koštaće vas samo četrdeset i tri marke. Inače, ta majica se prodaje po veoma niskoj cijeni obzirom da ćete dugoročno na njoj uštedjeti. Kao prvo, majica je takvoga kvaliteta da se može nositi stotinu godina, a vama je preostalo nekih optimalnih dvadesetak godina (ako poživite više – smanjit ćete se i majica će biti golema), tako da ste tom kupovinom obezbijedili jednu majicu svome nasljedniku i možete je navesti u svojoj oporuci. Kao drugo, važno je znati da se tu majicu od 86KM s ekstra popustom nema potrebe ikada ručno oprati niti se za njeno održavanje koriste bilo kakvi potrošači poput vešne mašine ili pegle, niti sredstva za čišćenje kao što su deterdženti, omekšivači i sl. Kao treće, zagarantovano je da će ta majica biti u trendu, odnosno u modi, dugi niz godina i neće joj se desiti sudbina jeftinih majica koje po redovnim cijenama nisu cijenjene ni blizu koliko ove, pa čak ni kada su ove cijenjene na sniženju! Slična je tako situacija i s cipelama koje su sa tristačetrdeset maraka na akciji od oko sedamdeset posto popusta i sada se prodaju za nevjerovatnih stotinu i pet maraka! Bagatela!
Narednoga jutra sjedim u nekom miru i pijuckam kahvu. Utom mi tišinu poremetiše dvojica tipova ala-Izet Fazlinović i njegov Điđimilović. Razvezao se onaj tipa Izeta kako ima dva miliona na računu, pa neko imanje, pa će biva napraviti oporuku po kojoj će nasljednici moći samo upotrebljavati/koristiti njegovo silno imanje, ali ga nikada neće imati prava prodati. Račina dedo da je još tu (živ) narednih deset-petnaest godina, sasvim siguran u to, jer ne puši, ne pije, zdravo se hrani i sl. Ima valjda sina od šezdeset godina, ali njemu neće prepisati nasljedstvo jer ima “sto kila”, taj “ne zna živjeti”. Ali hoće prepisati na unuka, to je dijete “zlatno”! Nisam bio siguran do kraja jesam li se uopće toga jutra probudio ili imam neke nepovezane snove.
Prošetam opet predvečer do čaršije i posmatram, poredim… njihov način života i naš,… osluškujem teme njihovoga razgovora i znam šta su teme kod nas…
A-aaa! Ne živimo mi u istoj zemlji. Pošto se narod iz Bosne seli i odlazi zbog sistema i standarda, a ovi ovdje to i ne osjete, onda je ovo zasebna država, država u državi. Republika Sarajevo.
