oznakapovijestoterapija

Takav je bio veliki Adem. Stvorio ga Bog. Oblikovao tijelo njegovo, dao mu najljepši izgled i lik. U džennetu ga nastanio. Dao mu sve. Što bi poželio u džennetu bi čovjek imao. Ali… karakteristika koja ga definiše kao čovjeka: “društveno biće”, u nedostatku društva “brbljivi hvalisavac” s mnogo pitanja i potrebom da druge “opterećuje” svojim promišljanjima, idejama, komentarima, osjećajima… brzo je osjetio da postaje divlji! Kod nas kažu za one koji ne vole komunicirati da su “divlji”. Kada se obratio Milostivome da mu podari društvo, Bog mu stvori ženu – da ne bude divlji. U komentarima Kur’ana Časnog stoji ovako: Pa Bog stvori Ademu ženu da ne bi podivljao, da ga održi pitomim. UROĐENA ŽELJA ZA BESMRTNOŠĆU To je želja moja i vaša. Naravno, u nekom rahatluku. Ista se želja probudila u našem ocu Ademu i majci Havvi, kada im Iskusni Zavodljivac (El-Garûr, šejtan, sotona) zavede misli… dezinformacijom! …da im je stablo zabranjeno zato da ne bi postali besmrtni! Tako čovjek posegne za zabranjenim zavaran mišlju da će mu to donijeti neko dobro. Nema, u smislu apsolutne negacije vrste, nema dobra, nema hajra, u onome što je Milostivi zabranio! Međutim, Iskusni Zavodljivac tako uljepša one Božje zabrane, limite, granice, da čovjek teško odoli porivu, svom divljem nagonu za rahatlukom, srećom...